GERMISTON

11.10.2006.  |  Kolumne i komentari

RESOLUTION HEALTH – ENERGADE
Sprint distance triathlon

Ove je godine prvi u, tradicionalnoj “Energade” seriji sprint triatlona odrzan u Germistonu kraj Johanesburga. Ostalih pet sprintova odrzat ce se u drugim regijama Juzne Afrike i zakljucit ce se 03.12.2006 na jezeru Midmar poznatog po odrzavanju najvece plivacke feste na svijetu (“Midmar Mile”) koja se odrzava svaku prvu subotu i nedjelju u veljaci. Jednu milju u tom akumulacionom jezeru smjestenom u prekrasnoj regiji Natal Midlands, prepliva preko 20 000 plivaca.

Mjesto odrzavanja prvog “sprinta” (600/20/5) za mene ima znacenje jer sam u to mjesto (sada zapravo dio Johanesburga) dosao prije petnaestak godina i zapoceo svoj zivot u JAR. Inace zaseban grad od 1950. godine., Germiston, datira iz vremena zlatne groznice koja je zapocela 1883. kada je, na jednoj farmi istocno od sadasnjeg Johanesburga pronadjeno zlato.

 

U regiji poznatoj kao Witwatersrand buknulo je rudarstvo i u posljednjih stotinjak godina dovelo do izgradnje Johanesburga koji zajedno s pridruzenim gradovima danas ima, procjenjuje se, oko osam miliona ljudi. U Germistonu se nalazi najveca rafinerija zlata (Rand Gold Rafinery) i, ako pogledate na bilo koji svoj predmet od zlata, postoji pedeset posto vjerojatnost da je to zlato istopljeno u Germistonu. Osim rafiniranja zlata Germiston je sjediste ostale pridruzene industrije i porez toj gradskoj vlasti placa oko 400 tvornica.

 

Dakle, u prekrasno, ovdje, proljetno jutro, na obali Germiston Dam-a koje je akumulacija nastala izbacivanjem vode iz podzemnih predjela u kojima su se razgranali rudarski tuneli, od navedenih osam miliona, sakupilo se 1200 poklonika multisporta. Natjecali su se pojedinacno ili u stafeti (sto po mom sudu i nije pravi triatlon, ali oni koji to rade kazu da je dobra zabava). U 17 stupnjeva hladnu i zamucenu vodu ubacile su se, da testiraju, prvo zene (dame uvijek imaju prednost) u 9.00, zatim, desetak minuta poslije muskarci i na poslijetku plivaci pripadnici stafeta. Taj obicaj da “dame imaju prednost” uvijek se pokaze pomalo bolan na prvoj tranziciji kad kompetitivni muskarci trebaju pronaci svoj put izmedju pripadnika gracilnog spola. Ali to nas sve drzi vise na okupu i nama koji ne razmisljaju o novcanim nagradama daje malo na samopouzdanju kad prelazimo desetke ostalih takmicara.

Plivanje je, s ovim brojem triatlonaca, uvijek podvodno hrvanje od pocetka do kraja. Voda se toliko uzburka da se niti jarko narancaste bove ne mogu dobro vidjeti i jedina je navigacija da se prati grupa ispred. Iz vode sam izasao za 12 minuta sto je gotovo uvijek slucaj. Mislim da je jedini nacin da to vrijeme malo popravim da pocnem u vodecoj skupini i (nakon obaveznog dobrog zagrijavanja) pocnem plivati najbrze sto mogu.

T1 je bila jako dobra. Izvukao sam se iz plivaceg odijela brzo i trik s gumicama koje su drzale biciklisticke cipele u vodoravnom polozaju pokazao se kao jako koristan.

Biciklisticki dio je u Germistonu tradicionalno gore-dolje. Ovog puta su se organizatori stvarno potrudili da ga dobro ivijugaju, ali to je pridonijelo interesantnosti same rute. Moj dobar prijatelji i rival Dana Strydom (isto provincijski reprezentativac u mojoj dobnoj skupini ranije spomenutoj – australopitekusa) me je stigao na biciklu (sto znaci da sam iz vode izasao prije njega), ali mu nisam dao da se odmakne i na pola puta sam ga presao i nismo se vise vidjeli. Znaci s bicikla prije Dane.

T2 je prosla bez incidenta iako bih stvarno volio staviti elasticne znirance, jer ne samo da moram znirati, nego su mi se, na pocetku trcanja zniranci i razvezali.

 

Pet kilometara trcanja zapoceo sam s laganim bolovima u desnom koljenu (uspomena od prijasnjeg duatlona), ali mislio sam da dvadesetak minuta trcanja mogu izdrzati i uz malo nekomfora. Ipak, kako je trcanje odmicalo, koljeno je bilo sve bolje i na kraju nisam osjecao nikakvu bol. Ono sto sam osjecao je bilo Danino puhanje u vrat jer je na okretistu bio samo dvadesetak sekundi iza mene. Staza je bila ravna kao palacinka i pred kraj cak i mala nizbrdica tako da sam mogao pojacati jer nisam zelio biti uhvacen od spomenutog rivala. Cilj sam prosao za nesto vise od 71min i s tim bio jako zadovoljan jer je ova trka oznacila dio priprema u kojem trebam vise raditi na snazi i brzini (ako se to moje kretanje u prostoru moze oznaciti tim atributom). Moj prijatelj Dana izgubio je dosta vremena u drugom dijelu trcanja i zavrsio dvije minute iza. Njegov kompliment da je moje trcanje u zadnje vrijeme napredovalo bila mi je najveca nagrada.

Katarina i Stefan bili su samnom i time doprinijeli znacajno lijepom provodu. Bodrili su me na tranzicijama i cilju. Uvijek je ljepse kad se na triatlon ide s navijacima.

Ovo je bio moj sesti “sprint” u Germistonu i najbolje vrijeme. Slijedeci tjedan je biciklisticka trka od stotinu kilometra i mislim da ce dobro doci da razradi noge.

Zlatni pozdrav iz Afrike,

Dražen Miloš

 


Comments are closed.