Crossman Austria Triathlon

Crossman Austria Triathlon

02.07.2012.  |  Uspjesi naših sportaša

Jurica Cvjetko i Viktor Vitja Sarić su 23. lipnja 2012. sudjelovalo na Crossman Austria Triathlon utrci, kako su se proveli pročitajte u njihovim izvještajima:

Izvještaj od Vitje:

Crossman Xterra Austria, trka od 2010 nije u službenom sastavu xterre – 1km-30km-10km

Trka koju snimam vise od godinu dana, prošle godine mi je izgovor bio da nejdem jer ću sljedeće godine biti sigurno bolji a i poklapala se sa duatlon Stubicom. Ove godine nista me nije moglo spriječit, Žicov grč, Coletovi drugi planovi itd… Jurica se ponudio kao pravi drug (iako na nagovor) da ce ić vidjet tu ludoriju. Zasto ludoriju? Zato jer to nije nista drugo nego najbolji rolecoster na svijetu. Na tom rolecosteru su smo se igrom slucaja nasli i nakonu trke u nevjerici gledali: Zlatko Tomšić , Goran Vrus, Jurica Cvjetko i ja te na najbolji moguci nacin saznali sta to x terra je. Nitko od nas nije znao sto ga ceka jer nitko nije bio na tome prije kako od nas tako i od Hrvata, a mi smo to svrstali u glavama na tezinu Olimpijskog a kad ono… Vrus je izjavio da je poluironman dost laksi, Tomsic da tu age gruper nema kaj radit, ja da super kaj ne mmoram kupit novi montic jer me te trke vise nece vidit, a Jurica nije stigao nista izjavit jer ga je odmah grč čopio kad se sjetio…

Uvod: Mali gradic Volkermark na samoj granici sa Slovenijom, uređen u pravom austrijskom tonalitetu, decentno, uredno, nenapuceno i mirno… Seoski turizam ujutro suptilno je najavio i turističku utrku. Da će to biti bas tako nagovjestilo se na krugu zagrijavanja (10km) za koji je Zlatko Tomsic prije polaska izjavio da nismo takvi luzeri da ce nam trebati 1h za taj krug, naime toliko smo imali vremena do brifinga. Nakon 3km svari su postale jasne, ne tu nema ravno dijela,sve je oštro gore ili dolje, staza je tehnički zahtjevna i vraćamo se nazad po cesti jer je vec prošlo pola sata… Ovdje svaka iluzija o plasmanu zavrsava i sve postaje stvar prezivljavanja (ispuštaj gume, spuštaj sjedalo…)

Plivanje: Hladnjikava voda, načmrđena Austria i neka polutekućica od 1km plivanja- brzo je prošlo

Bike: Prelazim 3 ljudi ukupno (to su oni sa Light verzije) i to je to. Do kraja trke preslo me jedno 30 natjecatelja od toga i nekoliko zena. Jedna me narocito prezrela pogledom dok me na uzbrdici ostavljala kad je vidla mene sporog i čelični bicikl. Na prvom krugu (osim kaj slusam bitte link, rechts, danke ) da kaj je meni ovo trebalo, da kak nisam saznao kakva je bic. dionica, da svako malo moram nosit taj bicikl po provalijama itd… Na kraju prvog kruga vidim da mi je trebalo 1h za 10 km a moram jos dva kruga napravit, to me totalno ukomiralo znajući da ono sve moram jos 2 puta proći…

2 krug- ova trka je fenomenalna pogreška tješim se pojmom iz kolegija upravljanja kako kod kolega treba prepoznati i nagraditi fenomenalne pogreške jer da je mtb isao austrijskim krajolicima, jezerima itd. ovo bi bio fenomenalan pogodak.

3- ne tjesim se vise nego se utrkujem sa crvenokosokm natjecateljicom koja malo opadne preko volana, nastavi vozit stigne me i tako do trcanja.. (tu me nije vise stigla) 3kruga malo ispod 3 sata i dosta mi je svega, ni nosit ni gurat ne mogu noga me boli od zapinjanja po korjenjima dok sam nosio bicikl. (postoji taj detalj na službenom videu..)

Bike profil Crossman (30km):

Trčanje– staza fenomenalan, pravi cross… uzbrdo, brdo, jako brdo, pa uže sa kojim se penje po brdu pa drugo uže, pa gore i preko groblja, pa isto tako i dolje… noga škripi i svaki korak prema dolje se osjeti…

Organizator kao da je htio napravit stazu koja ima sve: Na mtb i na trcanju postoji na desetke nizbrdica i uzbrdica i svaka je malo drugačija tako da mi se čini da je gledao da bude od najtežih mogućih do blagih, a ravnice samo na ulasku u cilj/krug.

 

Rezultat: 4h.11min, 20min od time limita

Mtb staza je pro mtb bez sumnje, age grupera kao da nije ni bilo jer to trka za njih nije (samo 70-ak natjecatelja iz Austrije, Mađarke, Slovenije, Slovačke, Italije, Hrvatske čini ovu utrku jako segmentiranu specifičnoj populaciji s jakim pedigreom mtb, znanjem plivanja i zahtjevnim trčanjem. Pobjedio je Tomas Kubek SVK, nedavno 2. junior na svjetkom itu prevenstvu u Xterri gdje je došao malo iza Conrada Stolza dok je od djevojka prva dosla Carina Wasle koja redovito osvaja postolja na xterra utrkama.

Čestitke Zlatku Tomsicu, Goranu Vrusu, Jurici Cvjetko sto su bili, vidli, zavrsili i sto imam s kime dijeliti ovu avanturu neiscrpnih razgovora i šala…

Izvještaj od Jurice:

Ujutro smo se probudili, doručkovali i krenuli na utrku. Zlatko se već prije prijavio na glavnu utrku, Viktor se odmah prijavio, a ja sam se još dvoumio da li da idem na light verziju (sprint kros triatlon) ili na olimpijski kros triatlon. Izvadili smo bicikle i pripremali opremu te smo odlučili ići vidjeti malo kako izgleda ta biciklistička staza. Krenuli smo iza 11h se voziti, a prijave su bile do 12h i Zlatko je rekao tada kao ajde neće nam valjda trebati 1h da se vozimo tih 10km. Kad smo se počeli voziti, već na izlasku iz tranzicije nakon 100m uspona slijedi ulazak u šumu na kojem smo doslovno svi gurali bicikle, a rijetki su i na utrci uspjeli izvoziti bez da su u šumi stali. Nakon izlaska iz šume presječe se glavna cesta i počeli smo se opet penjati, nakon 1km smo ušli opet u šumu sa stalnim penjanjem, a nakon nekoliko stotina metara smo vidjeli markiranu stazu tako da desno piše crossman light, a lijevo crossman. Kad smo skrenuli lijevo, i kad sam se spustio niz takvu padinu da sam dio prohodao tako da sam prvo spustio bike, a onda sam se sigurno otklizao dolje, bio sam više nego siguran kako ću se prijaviti na light utrku i da mi je to sasvim dovoljno, Ionako nisam imao spd pedale, već sam vozio u običnim tenisicama u kojima sam trčao. Nisam ‘pao’ na testu da idem i ja probati završiti pravu utrku kad mi idu i prijatelji, u tom trenutku mi se činilo kako će mi biti sasvim dovoljna light varijanta. Kasnije sam vidio da je i ta light utrka puno teža nego što sam očekivao.

Plivanje: Nije nešto čime se mogu pohvaliti, osim što sam sretan da sam ostao doslovno živ. Mlad jesam, ali očito sam i lud, jer na samom startu nas je bilo ukupno dvoje u triatlonskom dresu, a dvoje Mađara je zalutalo na utrku pa nisu imali ni triatlonski dres, već su kupali u običnim plivačkim gaćicama što me bar malo ohrabrilo. Kad su se ostali i Viktor u neoprenima zagrijavali, ja sam smišljao taktiku kako da je najbolje da preživim tu ledenu vodu. Temperatura vode je bila 18 stupnjeva. Odlučio sam da ću čekati par minuta do starta, pa onda adrenalinski izdržati nekako to plivanje bez neoprena. Start je kasnio zbog brifinga na dva jezika i zbog postavljanja bova tako da je utrka počela tek u 13:30. Nekoliko minuta prije starta sam krenuo u plićak, jer sam čuo da su još 2 min. do starta, ali na kraju je bilo 5 minuta tako da sam se već poćeo doslovno tresti, a Goran Vrus me vidio i rekao mi je da sam mu se činio totalno plavim. Na startu sam skočio i nakon početnih nekoliko uzastopnih šokova i razmišljanja kako mi je hladno pokušao sam uhvatiti ritam kraula, ali tako mi je bilo ledeno da sam brzo odustao i samo sam si mislio kako ću otplivati 500m. Nakon olimpijskog triatlona u Zg napravio sam u tjednu takve plivačke treninge, a tu se borim za život na 500m. Odlučio sam plivati prsno da mi se ne ohlade noge i pritom sam samo razmišljao o totalnoj pozitivi i sjetio se one Jankove da kad uvjeti postanu j… najbolje odmah zaboraviti na bilokakav plasman. Na light smo plivali jedan krug oko 3 bove od 500m, a Viktor je plivao 2 kruga. Kasnije su pričali da je očito bilo i duže, jer su se bove micale, a da su se micale postao sam svjestan kad sam prošao zadnju bovu i počeo plivati prema obali i onda sam skužio da mi zapravo ne plivamo u stajaćem jezeru, već u nekom rukavcu Drave koja ima i struje tako da sam plivao ili prsno ili kao da igram vaterpolo sa glavom van. Jednostavno mi je bilo prehladno da sam mogao plivati sa disanjem na kraul i tek sam zadnjih 50m uspio se ugrijati. Tokom plivanja sam razmišljao kako je tek na nekom brodolomu u hladnom moru. Izašao sam van među zadnjima koji su plivali 1 krug, a uspio sam prestići ona dva gola Mađara i još dvoje.


Bike: Na biciklu sam bio sretan, a tresao sam se od hladnoće skoro do kraja bicikla. Iako su me zahtjevni usponi dobro umorili, stalno me pratio osjećaj hladnoće sa plivanja. Stiskao sam koliko sam mogao na uzbrdicama, a neke nizbrdice sam vozio kao po jajima slušajući samo povike ‘rechts – links’ profesionalaca koji su me već na početku šume stigli dok se još nije odvojila staza dviju utrka. Ponekad sam imao osjećaj kao da stojim na uzbrdici pored tih profića koji su vozili sve gore na nogama. Viktor me ubrzo stigao što mi je bilo jako drago, što znači da je odlično plivao i da mu neće možda ostali pobjeći toliko. Neke nizbrdice sam odvozio i žmirečki samo da ne gledam dolje i da se ne razbijem preko takvih hupsera koje sam gledao samo na televiziji. Trudio sam se što bolje koncentrirati i napraviti barem vrhunski trening koncentracije i kako izvući najbolje iz nevjerojatnih uvjeta na koje očito nisam bio spreman. Prestigao sam troje na biciklu od 10km. Sama staza je bila odlično markirana, nema šanse da pogriješite skretanje sa velikim brojem redara na važnim točkama na stazi i velik broj fotografa i najmanje 3 kamere samo u šumi. Okrjepa je bila na izlasku iz šume na asfaltnom dijelu staze na zadnjem km uz jezero u kojem smo plivali, ja nisam uzeo okrjepu, ostali su rekli da je bio samo izotonik. U tranziciju sam došao sa polupraznim bidonom. Tako je zahtjevna staza od 10km da se nisam usudio ni razmišljati da eventualno popijem malo.
Garmin – Crossman Light bike (10km)

Trčanje: Veselio sam se trčanju kad sam se sjetio da ne moram voziti još 2 kruga, ali puno težom stazom koliko su Goran, Viktor i Zlatko još morali. Oko tranzicije jako puno ljudi i navijača koji svakog natjecatelja bodre, prođeš pored volontera i tako te bodre da sam se nekako osjećao čudno, jer nisam naviknut na tzv. ‘kraćim’ utrkama u Hrvatskoj na tako nešto. Trči se od tranzicije 500m po asfaltu pa se skreće gore u šumu, pa se izbija van na gradsko groblje, pa kroz neko travnato dvorište natrag na šumski put pored pilane, preko mostića, stalno gore – dolje.. Pravi trail running u hard obliku, trčiš gore pa dođeš na ravno i onda misliš stisnuti, ali baš ne ide. Ubijanje tempa samo takvo. Na jednom dijelu izletiš van iz šume, vidiš desno i lijevo redare i nije ti jasno na koju stranu kad ti pokažu okomiti uspon i špagu, pa se povučeš svom snagom do vrha jednom špagom, pa skok desno na drugu špagu i puls ti je već u visinama i onda još staza po kojoj nekako puzaš do vrha. Trčao sam u Saucony Kinwara koje naravno nisu model za trail running, prestigao sam dvoje na početku trčanja i jedna žena me prestigla u šumi spustajući se nizbrdo u Salomon tenisicama bez ručne kočnice i na izlasku iz šume ima još 1km asfalta. Bila je ispred cca 300m i brzo je trčala, ali morao sam još nekog prestići pa sam stisnuo i taj zadnji km sam još trčao najbrže od svih 5km te staze. U cilju je bila bogata okrjepa (sve moguće vrste Powerade izotonika, voda, gazirani i negazirani sokovi, kolači, energetske pločiće, voće). Brzo sam otišao po fotoaparat i čekao sam da naše da ih fotografiram. Mislio sam kako su već odavno krenuli u zadnji krug, ali trebalo im je puno duže nego što su planirali da okrenu pojedini krug.
Garmin profil run 5km (1 lap of Crossman)

Organizacija: Po mojem mišljenju ocjena 9/10 samo zato jer je start kasnio, ostalo sve na jako visokom nivou. Bogate okrjepe, staza savršeno markirana (kad sam fotografirao upoznao sam glavnoga u organizaciji koji se brinuo za markaciju na trčanju i nekoliko puta me pitao da li sam zadovoljan, bio je sretan što vidi Hrvate i za sebe kaže da je strastveni rekreativac, trči maraton 2:40..). Večera za sve natjecatelje i njihove pratitelje u starom gradu (Burg) u centru Völkermarkta samo nekoliko minuta od staze, u velikoj dvorani sa bendom. Već prilikom podjele medalja je prikazivan video sa utrke koja je održana samo par sati ranije.

Kakva je konkurencija na Crossmanu?

Pobjednici na Crossmanu 2011. – Ronny Dietz i Martina Donner

Natjecatelji na Crossmanu 2012:

Tomas Kubek – juniorski prvak (1991.g.) iz Slovačke, pobjednik Crossman 2012., budućnost svjetskog kros triatlona..

Carina Wasle: najpoznatija natjecateljica iz Austrije, 2009. svjetski prvak u zimskom triatlonu, europski prvak 2007. i 2010. u kros triatlonu, osvojila je Xterra World Tour nekoliko puta i osvojila četvrto i šesto mjesto na Svjetskom prvenstvu Xterra na Maui.

Brigitta Poor: U23 svjetska prvakinja u kros triatlonu iz susjedne Mađarske

Michael Szymoniuk: trostruki pobjednik kupa Austrije i bečki prvak u kros triatlonu

Phillip Reiner – pobjednik Crossman Light 2012; Ironman Austria 2008 – 9:35:57 – 3.Platz M18; Austrias Ironman 70.3 Champion M25 2010

Rezultati
Reportaža ORF (na 12:25)
Izvještaj slovenskog triatlonca Janeza Klančnika
Crossman Austria – Ende im Gelände

 

Goran Vrus u cilju

 

Zlatko Tomšić ulazi u cilj sa austrijskom zastavom


Comments are closed.