RESOLUTION HEALTH – ENERGADE
Sprint distance triathlon
Ove je godine prvi u, tradicionalnoj “Energade” seriji sprint triatlona odrzan u Germistonu kraj Johanesburga. Ostalih pet sprintova odrzat ce se u drugim regijama Juzne Afrike i zakljucit ce se 03.12.2006 na jezeru Midmar poznatog po odrzavanju najvece plivacke feste na svijetu (“Midmar Mile”) koja se odrzava svaku prvu subotu i nedjelju u veljaci. Jednu milju u tom akumulacionom jezeru smjestenom u prekrasnoj regiji Natal Midlands, prepliva preko 20 000 plivaca.
Mjesto odrzavanja prvog “sprinta” (600/20/5) za mene ima znacenje jer sam u to mjesto (sada zapravo dio Johanesburga) dosao prije petnaestak godina i zapoceo svoj zivot u JAR. Inace zaseban grad od 1950. godine., Germiston, datira iz vremena zlatne groznice koja je zapocela 1883. kada je, na jednoj farmi istocno od sadasnjeg Johanesburga pronadjeno zlato.
U regiji poznatoj kao Witwatersrand buknulo je rudarstvo i u posljednjih stotinjak godina dovelo do izgradnje Johanesburga koji zajedno s pridruzenim gradovima danas ima, procjenjuje se, oko osam miliona ljudi. U Germistonu se nalazi najveca rafinerija zlata (Rand Gold Rafinery) i, ako pogledate na bilo koji svoj predmet od zlata, postoji pedeset posto vjerojatnost da je to zlato istopljeno u Germistonu. Osim rafiniranja zlata Germiston je sjediste ostale pridruzene industrije i porez toj gradskoj vlasti placa oko 400 tvornica.
Dakle, u prekrasno, ovdje, proljetno jutro, na obali Germiston Dam-a koje je akumulacija nastala izbacivanjem vode iz podzemnih predjela u kojima su se razgranali rudarski tuneli, od navedenih osam miliona, sakupilo se 1200 poklonika multisporta. Natjecali su se pojedinacno ili u stafeti (sto po mom sudu i nije pravi triatlon, ali oni koji to rade kazu da je dobra zabava). U 17 stupnjeva hladnu i zamucenu vodu ubacile su se, da testiraju, prvo zene (dame uvijek imaju prednost) u 9.00, zatim, desetak minuta poslije muskarci i na poslijetku plivaci pripadnici stafeta. Taj obicaj da “dame imaju prednost” uvijek se pokaze pomalo bolan na prvoj tranziciji kad kompetitivni muskarci trebaju pronaci svoj put izmedju pripadnika gracilnog spola. Ali to nas sve drzi vise na okupu i nama koji ne razmisljaju o novcanim nagradama daje malo na samopouzdanju kad prelazimo desetke ostalih takmicara.
Plivanje je, s ovim brojem triatlonaca, uvijek podvodno hrvanje od pocetka do kraja. Voda se toliko uzburka da se niti jarko narancaste bove ne mogu dobro vidjeti i jedina je navigacija da se prati grupa ispred. Iz vode sam izasao za 12 minuta sto je gotovo uvijek slucaj. Mislim da je jedini nacin da to vrijeme malo popravim da pocnem u vodecoj skupini i (nakon obaveznog dobrog zagrijavanja) pocnem plivati najbrze sto mogu.
T1 je bila jako dobra. Izvukao sam se iz plivaceg odijela brzo i trik s gumicama koje su drzale biciklisticke cipele u vodoravnom polozaju pokazao se kao jako koristan.
Biciklisticki dio je u Germistonu tradicionalno gore-dolje. Ovog puta su se organizatori stvarno potrudili da ga dobro ivijugaju, ali to je pridonijelo interesantnosti same rute. Moj dobar prijatelji i rival Dana Strydom (isto provincijski reprezentativac u mojoj dobnoj skupini ranije spomenutoj – australopitekusa) me je stigao na biciklu (sto znaci da sam iz vode izasao prije njega), ali mu nisam dao da se odmakne i na pola puta sam ga presao i nismo se vise vidjeli. Znaci s bicikla prije Dane.
T2 je prosla bez incidenta iako bih stvarno volio staviti elasticne znirance, jer ne samo da moram znirati, nego su mi se, na pocetku trcanja zniranci i razvezali.
Pet kilometara trcanja zapoceo sam s laganim bolovima u desnom koljenu (uspomena od prijasnjeg duatlona), ali mislio sam da dvadesetak minuta trcanja mogu izdrzati i uz malo nekomfora. Ipak, kako je trcanje odmicalo, koljeno je bilo sve bolje i na kraju nisam osjecao nikakvu bol. Ono sto sam osjecao je bilo Danino puhanje u vrat jer je na okretistu bio samo dvadesetak sekundi iza mene. Staza je bila ravna kao palacinka i pred kraj cak i mala nizbrdica tako da sam mogao pojacati jer nisam zelio biti uhvacen od spomenutog rivala. Cilj sam prosao za nesto vise od 71min i s tim bio jako zadovoljan jer je ova trka oznacila dio priprema u kojem trebam vise raditi na snazi i brzini (ako se to moje kretanje u prostoru moze oznaciti tim atributom). Moj prijatelj Dana izgubio je dosta vremena u drugom dijelu trcanja i zavrsio dvije minute iza. Njegov kompliment da je moje trcanje u zadnje vrijeme napredovalo bila mi je najveca nagrada.
Katarina i Stefan bili su samnom i time doprinijeli znacajno lijepom provodu. Bodrili su me na tranzicijama i cilju. Uvijek je ljepse kad se na triatlon ide s navijacima.
Ovo je bio moj sesti “sprint” u Germistonu i najbolje vrijeme. Slijedeci tjedan je biciklisticka trka od stotinu kilometra i mislim da ce dobro doci da razradi noge.
Zlatni pozdrav iz Afrike,
Dražen Miloš
Bok Chana, 12:26 fantasticno, odusevljen sam sa rezultatom. Ovaj rezultat je napravljen djelom i tvojom zaslugom, jer onaj Immodium me spasio s obzirom na to sto sam svasta konzumirao tijekom utrke.
Dakle redom:
Petak: Dosao u 11:00 sati. Raspremio se bez ikakvog stresa. Malo zakasnio na briefing, vratio se u sobu odmorio se i otisao na welcome party, sreo Zivkovica. Tu noc spavao dobro.
Subota: Mali trening, plivanje 15 min, bicikl 20 min, trcanje 15 min. Odvezao bicikl na pregled. Smucao se po expu i kupio jeftin dres. Tu sam bio malo nervozan jer nisam nasao stvari za Marka. Rucao i na popodnevni odmor. U 7:30 ostavio bicikl u tran zoni. Mala nervoza, no sve u granicama normale. Vratio se u sobu oko 10:00. Prva greska, nisam ponio nista protiv komaraca, tako da sam imao mali problema sa zujanjem. Navio sat na 4:30. Sve stvari spremio i cekirao jeli sve tu. Spavao sam u fazama. Budio se nekoliko puta, no sve u svemu odmorio se.
Nedjelja 02.07.2006. : Dan d. Doruckovao kao i obicno prije dugacke utrke (inace na taste), dvije zemlje sa maslacem. Opet provjerio jesam li sve spremio i krenuo na tramvaj u 5:33. Malo sam bio nervozan jer nisam srao kao obicno, pa me malo bilo frka da me ne ulovi na utrci. U zonu dosao u 6:00 i lagano se pripremio. Obilato sam nanio vazelina gdje god sam sumnjamo da bi me moglo zuljati. U 6:30 dosao Hrvoje (dragi prijatelj triatlonac, velika podrska, inace djelom godine radi u Zurichu na institutu), sa njim sa bio sve do pocetka utrke. Uzbudjenje na vrhuncu, na stotine ljudi u odjelima nervozno setucka, muzika pici, helikopter tik iznad vode dize oblak vodene prasine, zbilja da se najezis. Neposredno pred start 2 min moje meditacije (brojanje do 100), spiker podgrijava atmosferu i onda start .
Ne znam da li si bio na utrkama sa ovakvim brojem natjecatelja, ali to je strasno, voda kljuca ruke i noge na sve strane, ne mozes plivati, trazim poziciju za plivanje i pokusavam se izvuci no nista. Stalno mi je netko za vratom,nogama, ledjima, rukama, no ipak nakon jedno 500 m uspjevam plivati, a onda problemi sa ispadanjem kape i onda cijelim plivanjem na svaki petstotinjak metara ispadanje kape. Opet tuca kod okretista i tako stalno, a pogotovo kada se formira lijevak kako bi se proslo ispod jednog mostica, tu se ne zna tko koga i gdje. Ali najvaznije ja se dobro osjecam i plivam u transu bez vecih problema i cak sa zadrskom i rezervom. Medjutim znao sam da imam dobar prolaz cim sa u tako velikoj i kontstatnoj masi plivaca. Zavrsetak za 1:11 min. Tranzicija polako, oblacim carape, rukavice, spucam jedan bar (280 cal) i napijem se vode. 4:30 mozda malo previse.
Bicikl Prvih 30 km drzao sam puls na do 115 a isao preko 35 km/h i cudio se sam sebi kako mi lagano ide. Cak sam nizao jednog za drugim, dobio opomenu zbog preblizog zaobilazenja. Prvo brdo (cca 8 km nesto krace od Sljemena i malo jaci uspon) i tu me svi preticu katastrofa, bas frustrirajuce, razumijes ama bas svi. Na prvoj okrepi uzimam samo vodu i malo bananice) Na drugoj okrepnoj stanici pad, pomislih u sekundi u piz.. mat.. sve propade, no srecom nije mi bilo nista i nastavio sam sa malim gubitkom, vise pod sokom. Sto se desilo, frajer ispred mene je jednostavno pao, zasto ne znam i ja preko njega, nista nisam stigao. Onda jaki spust 15% i onda voznja po ravnom 20-tak km spustio puls na ispod 120. Hart break hill , veliko uzbudjenje uspon je cca 15% nekih 1200 m, sa strane rulja urla, a mene naravno svi zaobilaze li zabilaze (jebi..a kad nisi smrsao mrcino) i tu zavrsava prvi krug 60 km. Drugi krug sam poceo sa prosjekom 30 km/h i puls na ravnom sam drzao ispod 120 i opet nizao sve, brdo opet svi mene zabilaze. Na svaki sat uzimam bar 280 cal, na okrepi bananu.
Dakle, Bicikl drugi krug padan na 29 prosjek, inace plan mi je bio imati prosjek cca 27 km. I dalje sam zadovoljan i bez vecih problema odradjujem utrku, cak lovim i detalje da uzivam u prekrasnom krajoliku, na vrhu brda se pojavljuje i neko drugo jezero zbilja predivno. Na 90-om km uzimam kikiriki, uh bas mi prija (to ti savjetujem sol+mast). Padam na prosjek ispod 29 km. Pocinje me tupo boliti zadnja loza (moj stari problem), no sve u svemu nije lose, pocinjem sa gelovima, prvi negdje oko 150 km. Tu negdje pocinjem dobivati grc u spomenutoj lozi, no nekako prolazi sve do zadnjeg hart break hilla kada me stvarno ulovio, no usred uspona je blaga zaravan kada sam otpustio nogu, grc je prosao i onda sam auszicao do kraja uz freneticno navijanje gledatelja. Tako zavrsih bickl kada me taj grc ulovio mislio sam pa boze kako cu trcati….
Dakle trcanje : Sisao sa bicikla, ah da na biciklu sam samo jednom piskio i to na silu, uspio sam piskiti tako da nisam silazio nego sam se samo naslonio na neki zidic i kao pravi profi, i lagano se pripremio za trcanje. Stavio kapu (tvoju) i tenisice (nisam mijenjao carape) i nakon prvih koraka vidio sam da sam ok. Plan je bio trcati od stanice do stanice, redovito se puniti. Sada sam se obezobrazio jer sam vidio da Imodium djeluje, pa sam poceo uzimati sve u prvom krugu. Narocito mi ja pasala juhica servirana u case, odlicna stvar, prava okrijepa, neki orijentalni orascici i marelice. Nakon prvog kruga (10 km) svaki krug sam uzimao jedan gel, juhica, malo coca-cole, malo red bulla i uvijek vode. Ustvari vodu sam vise koristio za polijevanje. Dobar dio je bez hlada tako da je bilo vruce, ali bili su na nekoliko mjesta postavljeni tusevi koje sam koristio prilikom svakog prolaska. Uglavnom kada sumiram trcanje, najtezi mi je bio prvi krug. Trudio sam se da ne razmisljam o zavrsetku nego samo kako stici do slijedece stanice i mislim da je to dobar recept. Medjutim kako je vrijeme odmicalo sve sam vise i vise trcao, a manje hodao na okrijepama, tako da sam zadnjih 15 km u cugu bez ikakovog hodanja nego sam sve uzeo iz trka. Bodrenje je bilo stalno i kako su bila imena na brojevima, mene su najvise bodrili Englezi i Ameri, valjda im je Gordan zvucalo domace. Najvise su me bodrile dvije Amerikanke kojima sam slao puse prilikom prolaska. Cijelom stazom zvona, muzika, rogovi, tako da sam se negdje u trecem krugu cak imao i jezurke od uzbudjenja. Vec na drugom krugu sam bio siguran da cu zavrsiti i shvatio sam da cu napraviti dobro vrijeme, no i dalje sam bio fokusiran na etape od stanice do stanice i radovao se svakoj juhici i gelu (ma gelu ne toliko). Cak sam poceo i ubrzavati i jedan glas mi je govorio imas ga stari, imas ga stari, a drugi budi oprezan jos nije gotovo. Na trecem krugu sam poceo nizati takmicare jednog za drugim i to me jos vise poticalo. To su oni sto su me preticali na biciklu. Tako da sam ti ja, moj dragi Chana usprintao u cilj presretan sa smijeskom, nevjerovatno. Skroz ok.
Poslije utrke: Tus, masaza, neka starija gospodja dala mi je najbolju masazu koju sam u zivotu imao. Jeo sam tek poslije 1h 30 min. Ali zato mi je piva Erdinger pasala. I dalje sam bio dobro, vidio se sa Zivkovicem koji je napravio jos fantaticniji rezultat (10:40 u kateg M35). Malo se smucao, gledao ove koji se pate nakon 14,15 sati. Kvadri su me poceli stezati i poceo sam hodati kao po jajima. Spavanje lose, zaspao tek oko 1 sat. Probudio se odmoran i cio, malo zatezanje u nogama. Doruckovao rastavio bicikl i otisao na award party. Tu bio do 13 sati, otisao u grad i pronasao Marku galose i dres koji je htio. To me je iscrpilo jer sam morao izaci iz hotela, a avion mi je bio tek u 20:00. Ali izdrzao sam, pa ipak sam ja ironman . Jucer sam bio sa obitelji, ustvari sa Bernardom uzivao. A evo danas sam opet u stvarnom dugogodisnjem real life Ironmanu. Eto Chana to su ti moje putesestvije. Sada rezime: Najvaznija stvar od svega da se osjecam super i da je poseban filing. Nezaboravan dozivljaj. Kada se Hrvoje vrati iz Zuricha dobiti cu i slike koje cu ti odmah proslijediti. I dalje mi je u zivotu najteza utrka prvi olimpijski u Celju.
Dobre-loše stvari:
PLIVANJE:
1. Dobra stvar dobro sam se pripremio, odradio bez problema, osim ispadanja kape.
2. Losa stvar je pozicija sa koje sam startao. Cini mi se da je bolje stati sa strane.
3. Vazelin je izgleda recept, dobro sam se namazao i nigdje nisam imao nazuljenje.
TRANZICIJA 1:
1. Lose – Mozda sam se malo previse zadrzao, bez potrebe preko 4 min.
2. Dobro – Pojeo plocicu i natankao se vodom.
BICIKL:
1. Lose – Skroz sam zaboravio na magnezij i grceve, u mojim strahovima grcevi su bili zadnja stvar. Jako opasno, susjed iz hotela morao odustati (bio 4 puta na IM) zbog grceva. Inace je iz Engleske, pa mu se jadnom i poklopilo ispadanje Engleza iz svjeskog kupa.
2. Lose – Malo sam auszicao, pa je i to razlog grcenja. Medjutim mozda to i nije lose jer nisam trosio grupu misica za trcanje.
3. LOSE – DEBEL brdo sam vozio kao krava. Poslije plivanja izasao 111 u kategoriji, a bicikl zavrsio kao 222 u kategoriji naravno, sto je previse, previse je.
4. Dobro-dobro sam se ‘punio’ i na vrijeme. Kikiriki je pun pogodak.
5. Lose – Natrpao sam se previse sa rezervnim gumama, kljucevima, dvije ampule + pumpa. Imao sam veci strah od pucanje gume nego od grceva, sto je glupost.
6. Dobro – Dugotrajni trenizi u polozaju sa air barovima. Tako da sam u komadu vozio po 20-tak km u tom polozaju.
TRANZICIJA 2:
1. Dobro – bio sam brz, 2 min
2. Lose – potrebno se jos jednom namazati sa kremama i zastitama (izogrio sam)
TRCANJE:
1. Dobro – fokus na trcanje u etapama
2. Dobro – plan prehrane
3. Dobro – Trcao sam iz kukova,
4. Lose – Inace previse se gegam i radim sa tijelom i tu vjerovatno gubim energiju. Potrebno poraditi na tehnici.
5. Dobro – Tenisice Nike Skylon Boweman odlicne.
6. Dobro – Redovito polijevanje vodom.
UKUPNO:
Dobro – Ocito imam dobru areobnu bazu. Mislim da je tu kljucno sto sam nedeljama radio duge treninge i to ne samo na pripremama nego i inace nedeljom mi je dugi trening obavezan.
Dobro – U zavrsnoj fazi Brick nedjeljom, bio sam u stanju voziti bicikl 5-6 sati i onda trcati najmanje 1 sat.
Dobro- Bio sam zbilja odmoran, iako to nisam osjecao, cak sam zadnjih tjedana kada god bi izasao na treninge koji su bili lagani bio strasno umoran. To kazu da je normalno.
VAŽNO – Odlucnost da zavrsim IM, stvarno sam bio odan tom cilju, bez obzira na moje obveze. Fantasticno – Immodium
Dobro – Zurich preljep, krajolici super.
Dobro – Komadi u Zurichu preljepi, pocevski od sudionica do gledateljica i slucajnih prolaznica.
Lose – ispadanje kape na plivanju, nepotrebno sam gubio ritam svakih 400-500 metara
Lose-debljina za bicikl, jer tu sam mogao dobiti, ma najmanje pola sata. Lose – Nisam se doboljno namazao sa kremom protiv zastite od sunca. Evo dragi moj chana to ti je to. Ako se sjetim jos neceg vaznog saljem.
Chana Balansero Ironmanero
Gordan Zelenika
